smȑknuti se
smȑknuti se svrš. 〈prez. -ēm se, pril. pr. -nūvši/-āvši se, prid. trp. smȑknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smrknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smrknem |
| 2. | smrkneš |
| 3. | smrkne |
| množina | |
| 1. | smrknemo |
| 2. | smrknete |
| 3. | smrknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smrknut ću |
| 2. | smrknut ćeš |
| 3. | smrknut će |
| množina | |
| 1. | smrknut ćemo |
| 2. | smrknut ćete |
| 3. | smrknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smrknuh / smrkoh |
| 2. | smrknu / smrče |
| 3. | smrknu / smrče |
| množina | |
| 1. | smrknusmo / smrkosmo |
| 2. | smrknuste / smrkoste |
| 3. | smrknuše / smrkoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smrknuo sam |
| 2. | smrknuo si |
| 3. | smrknuo je |
| množina | |
| 1. | smrknuli smo |
| 2. | smrknuli ste |
| 3. | smrknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smrknuo |
| 2. | bio si smrknuo |
| 3. | bio je smrknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo smrknuli |
| 2. | bili ste smrknuli |
| 3. | bili su smrknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smrkni |
| množina | |
| 1. | smrknimo |
| 2. | smrknite |
| glagolski prilog prošli | |
| smrknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smrknuo, smrknula, smrknulo | |
| smrknuli, smrknule, smrknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smrknut, smrknuta, smrknuto | |
| smrknuti, smrknute, smrknuta | |
Definicija
| 1. | gubiti dnevno svjetlo, prelaziti u večer |
| 2. | namrštiti se, namrgoditi se |
Frazeologija
⃟ dok jednom ne smrkne, drugom ne svane posl. dok jedan ne izgubi, drugi ne dobije;
kad drugima smrkne, njoj svane ob. za brižnu ženu koja se dospije odmoriti tek kad svi odu na počinak
kad drugima smrkne, njoj svane ob. za brižnu ženu koja se dospije odmoriti tek kad svi odu na počinak
