smòla
smòla ž 〈G mn smólā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | smola |
| G | smole |
| D | smoli |
| A | smolu |
| V | smolo |
| L | smoli |
| I | smolom |
| množina | |
| N | smole |
| G | smola |
| D | smolama |
| A | smole |
| V | smole |
| L | smolama |
| I | smolama |
Definicija
| 1. | bot. biljni ljepljivi proizvod koji luče mnoge vrste drveća, osobito četinari [fosilne smole; melaminske smole] |
| 2. | pren. razg. nevolja, nesreća [imati smolu biti onaj kojemu ništa ne uspijeva, kojemu nije uspjelo, kojemu ne ide od ruke] |
Sintagma
∆ umjetne smole kem. visokomolekularne supstancije proizvedene polimerizacijom organskih tvari ili iz prirodnih tvari koje služe kao osnove za plastične mase
Onomastika
♦ Smȍljān m. os. ime (narodno), zast.; isto: Smólac zast.
◊ pr. (od imena, nadimačka i etnici): Smóje (130, Split), Smójić (Zagreb, Zagorje), Smòla (120, Daruvar, Moslavina, Zagreb, Z Slavonija), Smólac (Garešnica, Grubišno Polje), Smȍlāk (Koprivnica, Međimurje), Smȍlar (Zagreb, Varaždin, Zabok), Smòlčak (Zagreb), Smòlčec (Vrbovec, Zagreb), Smȏlčič (Vinkovci, Zagreb), Smȏlčić (1360, 1620, Zagreb, Otočac, I Slavonija), Smóle (Zagreb, Split, Prigorje), Smólec (160, Zagreb, sjeverozapadna Hrvatska), Smòlēj (Samobor), Smòlek (140, Međimurje, Zagreb, Podravina), Smolenìckī (Vukovar, Osijek), Smólica (110, Poreč, Istra, Primorje), Smólić (1030, Zadar, sred. Dalmacija, Nova Gradiška), Smȍljak (Karlovac, Ivanec, Zagreb, I Slavonija), Smȍljān (580, Zadar, Istra, Biograd Na Moru, Zagreb), Smoljánac (Nova Gradiška, I Slavonija, Posavina), Smoljánec (120, Novi Marof, Slavonija, Prigorje), Smòljanić (190, Podravska Slatina, Slavonija, Pula), Smoljánović (590, Omiš, Koprivnica, Kordun), Smoljénović (Dvor, Zagreb, Sisak), Smóljić (170, Trogir, sred. Dalmacija), Smȏljkić (Ðakovo, Baranja), Smóljko (150, Imotski, sred. Dalmacija, Dubrovnik), Smóljo (570, Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija), Smólka (Ðakovo, Sisak), Smólko (Dugo Selo, Turopolje), Smólković (250, Turopolje, Banovina, Međimurje), Smòlović (Zagreb, Delnice, Pula)
◊ top. (naselja): Smólići (Poreč, 49 stan.), Smólonje (Omiš, 105 stan.), Smoljánac (Korenica, 256 stan.), Smoljánci (Pula, 177 stan.), Smoljánovci (Požega, 26 stan.)
◊ pr. (od imena, nadimačka i etnici): Smóje (130, Split), Smójić (Zagreb, Zagorje), Smòla (120, Daruvar, Moslavina, Zagreb, Z Slavonija), Smólac (Garešnica, Grubišno Polje), Smȍlāk (Koprivnica, Međimurje), Smȍlar (Zagreb, Varaždin, Zabok), Smòlčak (Zagreb), Smòlčec (Vrbovec, Zagreb), Smȏlčič (Vinkovci, Zagreb), Smȏlčić (1360, 1620, Zagreb, Otočac, I Slavonija), Smóle (Zagreb, Split, Prigorje), Smólec (160, Zagreb, sjeverozapadna Hrvatska), Smòlēj (Samobor), Smòlek (140, Međimurje, Zagreb, Podravina), Smolenìckī (Vukovar, Osijek), Smólica (110, Poreč, Istra, Primorje), Smólić (1030, Zadar, sred. Dalmacija, Nova Gradiška), Smȍljak (Karlovac, Ivanec, Zagreb, I Slavonija), Smȍljān (580, Zadar, Istra, Biograd Na Moru, Zagreb), Smoljánac (Nova Gradiška, I Slavonija, Posavina), Smoljánec (120, Novi Marof, Slavonija, Prigorje), Smòljanić (190, Podravska Slatina, Slavonija, Pula), Smoljánović (590, Omiš, Koprivnica, Kordun), Smoljénović (Dvor, Zagreb, Sisak), Smóljić (170, Trogir, sred. Dalmacija), Smȏljkić (Ðakovo, Baranja), Smóljko (150, Imotski, sred. Dalmacija, Dubrovnik), Smóljo (570, Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija), Smólka (Ðakovo, Sisak), Smólko (Dugo Selo, Turopolje), Smólković (250, Turopolje, Banovina, Međimurje), Smòlović (Zagreb, Delnice, Pula)
◊ top. (naselja): Smólići (Poreč, 49 stan.), Smólonje (Omiš, 105 stan.), Smoljánac (Korenica, 256 stan.), Smoljánci (Pula, 177 stan.), Smoljánovci (Požega, 26 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *smola (rus. smolá, polj. smoła), lit. smela ≃ srengl. smolder: dim
