smȍći
smȍći (smȍgnuti) (što) svrš. 〈prez. smȍgnēm, pril. pr. -nūvši/-āvši, imp. smȍgni, prid. rad. smȍgao/smȍgnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
smoći | |
prezent | |
jednina | |
1. | smognem |
2. | smogneš |
3. | smogne |
množina | |
1. | smognemo |
2. | smognete |
3. | smognu |
futur | |
jednina | |
1. | smoći ću |
2. | smoći ćeš |
3. | smoći će |
množina | |
1. | smoći ćemo |
2. | smoći ćete |
3. | smoći će |
aorist | |
jednina | |
1. | smogoh |
2. | smože |
3. | smože |
množina | |
1. | smogosmo |
2. | smogoste |
3. | smogoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | smogao sam |
2. | smogao si |
3. | smogao je |
množina | |
1. | smogli smo |
2. | smogli ste |
3. | smogli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam smogao |
2. | bio si smogao |
3. | bio je smogao |
množina | |
1. | bili smo smogli |
2. | bili ste smogli |
3. | bili su smogli |
imperativ | |
jednina | |
2. | smogni |
množina | |
1. | smognimo |
2. | smognite |
glagolski prilog prošli | |
smogavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
smogao, smogla, smoglo | |
smogli, smogle, smogla |