smlȁviti
smlȁviti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. smlȁvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smlaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smlavim |
| 2. | smlaviš |
| 3. | smlavi |
| množina | |
| 1. | smlavimo |
| 2. | smlavite |
| 3. | smlave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smlavit ću |
| 2. | smlavit ćeš |
| 3. | smlavit će |
| množina | |
| 1. | smlavit ćemo |
| 2. | smlavit ćete |
| 3. | smlavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smlavih |
| 2. | smlavi |
| 3. | smlavi |
| množina | |
| 1. | smlavismo |
| 2. | smlaviste |
| 3. | smlaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smlavio sam |
| 2. | smlavio si |
| 3. | smlavio je |
| množina | |
| 1. | smlavili smo |
| 2. | smlavili ste |
| 3. | smlavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smlavio |
| 2. | bio si smlavio |
| 3. | bio je smlavio |
| množina | |
| 1. | bili smo smlavili |
| 2. | bili ste smlavili |
| 3. | bili su smlavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smlavi |
| množina | |
| 1. | smlavimo |
| 2. | smlavite |
| glagolski prilog prošli | |
| smlavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smlavio, smlavila, smlavilo | |
| smlavili, smlavile, smlavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smlavljen, smlavljena, smlavljeno | |
| smlavljeni, smlavljene, smlavljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) uništiti mlavljenjem; zdrobiti |
| 2. | (koga) potući, poraziti [smlavit ću te!] |
Etimologija
✧ s (a)- + v. mlaviti
