smlátiti
smlátiti (što) svrš. 〈prez. smlȃtīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. smlȃćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smlatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smlatim |
| 2. | smlatiš |
| 3. | smlati |
| množina | |
| 1. | smlatimo |
| 2. | smlatite |
| 3. | smlate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smlatit ću |
| 2. | smlatit ćeš |
| 3. | smlatit će |
| množina | |
| 1. | smlatit ćemo |
| 2. | smlatit ćete |
| 3. | smlatit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smlatih |
| 2. | smlati |
| 3. | smlati |
| množina | |
| 1. | smlatismo |
| 2. | smlatiste |
| 3. | smlatiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smlatio sam |
| 2. | smlatio si |
| 3. | smlatio je |
| množina | |
| 1. | smlatili smo |
| 2. | smlatili ste |
| 3. | smlatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smlatio |
| 2. | bio si smlatio |
| 3. | bio je smlatio |
| množina | |
| 1. | bili smo smlatili |
| 2. | bili ste smlatili |
| 3. | bili su smlatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smlati |
| množina | |
| 1. | smlatimo |
| 2. | smlatite |
| glagolski prilog prošli | |
| smlativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smlatio, smlatila, smlatilo | |
| smlatili, smlatile, smlatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smlaćen, smlaćena, smlaćeno | |
| smlaćeni, smlaćene, smlaćena | |
Definicija
dovesti mlaćenjem u konačno stanje, uništiti mlateći, usp. mlatiti
