blagoizvòljeti
blagoizvòljeti (što) svrš. 〈prez. blagoìzvolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. blagoizvòlio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blagoizvoljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blagoizvolim |
| 2. | blagoizvoliš |
| 3. | blagoizvoli |
| množina | |
| 1. | blagoizvolimo |
| 2. | blagoizvolite |
| 3. | blagoizvole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blagoizvoljet ću |
| 2. | blagoizvoljet ćeš |
| 3. | blagoizvoljet će |
| množina | |
| 1. | blagoizvoljet ćemo |
| 2. | blagoizvoljet ćete |
| 3. | blagoizvoljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | blagoizvoljeh |
| 2. | blagoizvolje |
| 3. | blagoizvolje |
| množina | |
| 1. | blagoizvoljesmo |
| 2. | blagoizvoljeste |
| 3. | blagoizvolješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blagoizvolio sam |
| 2. | blagoizvolio si |
| 3. | blagoizvolio je |
| množina | |
| 1. | blagoizvoljeli smo |
| 2. | blagoizvoljeli ste |
| 3. | blagoizvoljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blagoizvolio |
| 2. | bio si blagoizvolio |
| 3. | bio je blagoizvolio |
| množina | |
| 1. | bili smo blagoizvoljeli |
| 2. | bili ste blagoizvoljeli |
| 3. | bili su blagoizvoljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | blagoizvoli |
| množina | |
| 1. | blagoizvolimo |
| 2. | blagoizvolite |
| glagolski prilog prošli | |
| blagoizvoljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blagoizvolio, blagoizvoljela, blagoizvoljelo | |
| blagoizvoljeli, blagoizvoljele, blagoizvoljela | |
Definicija
arh. formula prema osobi i društvenom položaju koji traži iskaz osobitog poštovanja; izvoljeti (što), udostojiti
