snúbiti
snúbiti (koga) nesvrš. 〈prez. snẉbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. snẉbljen〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| snubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | snubim |
| 2. | snubiš |
| 3. | snubi |
| množina | |
| 1. | snubimo |
| 2. | snubite |
| 3. | snube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | snubit ću |
| 2. | snubit ćeš |
| 3. | snubit će |
| množina | |
| 1. | snubit ćemo |
| 2. | snubit ćete |
| 3. | snubit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | snubljah |
| 2. | snubljaše |
| 3. | snubljaše |
| množina | |
| 1. | snubljasmo |
| 2. | snubljaste |
| 3. | snubljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | snubio sam |
| 2. | snubio si |
| 3. | snubio je |
| množina | |
| 1. | snubili smo |
| 2. | snubili ste |
| 3. | snubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam snubio |
| 2. | bio si snubio |
| 3. | bio je snubio |
| množina | |
| 1. | bili smo snubili |
| 2. | bili ste snubili |
| 3. | bili su snubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | snubi |
| množina | |
| 1. | snubimo |
| 2. | snubite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| snubeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| snubio, snubila, snubilo | |
| snubili, snubile, snubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| snubljen, snubljena, snubljeno | |
| snubljeni, snubljene, snubljena | |
Definicija
| 1. | nagovarati, poticati na što |
| 2. | reg. prositi djevojku |
Etimologija
✧ prasl. *snubiti, *snǫbiti (strus. snubić, stpolj. snębić) ≃ lat. nubere: udati se (riječ snubok je u hrv. rusizam)
