anulírati
anulírati (što, se) svrš. 〈prez. anùlīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. anùlirān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| anulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | anuliram |
| 2. | anuliraš |
| 3. | anulira |
| množina | |
| 1. | anuliramo |
| 2. | anulirate |
| 3. | anuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | anulirat ću |
| 2. | anulirat ćeš |
| 3. | anulirat će |
| množina | |
| 1. | anulirat ćemo |
| 2. | anulirat ćete |
| 3. | anulirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | anulirah |
| 2. | anulira |
| 3. | anulira |
| množina | |
| 1. | anulirasmo |
| 2. | anuliraste |
| 3. | anuliraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | anulirao sam |
| 2. | anulirao si |
| 3. | anulirao je |
| množina | |
| 1. | anulirali smo |
| 2. | anulirali ste |
| 3. | anulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam anulirao |
| 2. | bio si anulirao |
| 3. | bio je anulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo anulirali |
| 2. | bili ste anulirali |
| 3. | bili su anulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | anuliraj |
| množina | |
| 1. | anulirajmo |
| 2. | anulirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| anuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| anulirao, anulirala, anuliralo | |
| anulirali, anulirale, anulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| anuliran, anulirana, anulirano | |
| anulirani, anulirane, anulirana | |
Definicija
admin. proglasiti nevažećim ili poništiti, brisati djelovanjem čega oprečnog; dokinuti, opozvati [anulirati zakon; anulirati zaključke; anulirati prednost, sport izjednačiti]
Etimologija
✧ srlat. annullare ≃ ad- + lat. nullus: nijedan
