izráditi
izráditi (se) svrš. 〈prez. ìzrādīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzrāđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izraditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | izradim |
2. | izradiš |
3. | izradi |
množina | |
1. | izradimo |
2. | izradite |
3. | izrade |
futur | |
jednina | |
1. | izradit ću |
2. | izradit ćeš |
3. | izradit će |
množina | |
1. | izradit ćemo |
2. | izradit ćete |
3. | izradit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izradih |
2. | izradi |
3. | izradi |
množina | |
1. | izradismo |
2. | izradiste |
3. | izradiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izradio sam |
2. | izradio si |
3. | izradio je |
množina | |
1. | izradili smo |
2. | izradili ste |
3. | izradili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izradio |
2. | bio si izradio |
3. | bio je izradio |
množina | |
1. | bili smo izradili |
2. | bili ste izradili |
3. | bili su izradili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izradi |
množina | |
1. | izradimo |
2. | izradite |
glagolski prilog prošli | |
izradivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izradio, izradila, izradilo | |
izradili, izradile, izradila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izrađen, izrađena, izrađeno | |
izrađeni, izrađene, izrađena |
1. | (što) napraviti, oblikovati radom ruku ili alatom; ostvariti |
2. | (koga) žarg. prevariti (koga), podvaliti (komu) |
3. | (se) fizički se istrošiti dugim i teškim radom |