hipèrbatōn
hipèrbatōn m 〈G hiperbatóna〉
Definicija
jez. knjiž.
| 1. | postupak kojim se izbjegava uobičajeni red riječi u rečenici [moje srce: srce moje] |
| 2. | u pjesmi, rečenica se ne završava stihom već se nastavlja u prvome dijelu sljedećega; opkoračenje |
Etimologija
✧ grč. hyperbatón: prekoračeno ≃ hiper- + baínein: koračati
