trijumfírati
trijumfírati dv. 〈prez. trijùmfīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
trijumfirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | trijumfiram |
2. | trijumfiraš |
3. | trijumfira |
množina | |
1. | trijumfiramo |
2. | trijumfirate |
3. | trijumfiraju |
futur | |
jednina | |
1. | trijumfirat ću |
2. | trijumfirat ćeš |
3. | trijumfirat će |
množina | |
1. | trijumfirat ćemo |
2. | trijumfirat ćete |
3. | trijumfirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | trijumfirah |
2. | trijumfiraše |
3. | trijumfiraše |
množina | |
1. | trijumfirasmo |
2. | trijumfiraste |
3. | trijumfirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | trijumfirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | trijumfirao sam |
2. | trijumfirao si |
3. | trijumfirao je |
množina | |
1. | trijumfirali smo |
2. | trijumfirali ste |
3. | trijumfirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam trijumfirao |
2. | bio si trijumfirao |
3. | bio je trijumfirao |
množina | |
1. | bili smo trijumfirali |
2. | bili ste trijumfirali |
3. | bili su trijumfirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | trijumfiraj |
množina | |
1. | trijumfirajmo |
2. | trijumfirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
trijumfirajući | |
glagolski prilog prošli | |
trijumfiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
trijumfirao, trijumfirala, trijumfiralo | |
trijumfirali, trijumfirale, trijumfirala |
1. | (nad kim) izboriti veliku pobjedu [naša je reprezentacija trijumfirala nad velikim protivnikom]; pobijediti/pobjeđivati |
2. | a. () (pro)slaviti pobjedu b. (nad kim) pobjednički likovati |