kabotírati
kabotírati dv. 〈prez. kabòtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kabotirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kabotiram |
2. | kabotiraš |
3. | kabotira |
množina | |
1. | kabotiramo |
2. | kabotirate |
3. | kabotiraju |
futur | |
jednina | |
1. | kabotirat ću |
2. | kabotirat ćeš |
3. | kabotirat će |
množina | |
1. | kabotirat ćemo |
2. | kabotirat ćete |
3. | kabotirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kabotirah |
2. | kabotiraše |
3. | kabotiraše |
množina | |
1. | kabotirasmo |
2. | kabotiraste |
3. | kabotirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kabotirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kabotirao sam |
2. | kabotirao si |
3. | kabotirao je |
množina | |
1. | kabotirali smo |
2. | kabotirali ste |
3. | kabotirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kabotirao |
2. | bio si kabotirao |
3. | bio je kabotirao |
množina | |
1. | bili smo kabotirali |
2. | bili ste kabotirali |
3. | bili su kabotirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kabotiraj |
množina | |
1. | kabotirajmo |
2. | kabotirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kabotirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kabotiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kabotirao, kabotirala, kabotiralo | |
kabotirali, kabotirale, kabotirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kabotiran, kabotirana, kabotirano | |
kabotirani, kabotirane, kabotirana |