osmišljávati
osmišljávati (što) nesvrš. 〈prez. osmìšljāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osmišljavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osmišljavam |
| 2. | osmišljavaš |
| 3. | osmišljava |
| množina | |
| 1. | osmišljavamo |
| 2. | osmišljavate |
| 3. | osmišljavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osmišljavat ću |
| 2. | osmišljavat ćeš |
| 3. | osmišljavat će |
| množina | |
| 1. | osmišljavat ćemo |
| 2. | osmišljavat ćete |
| 3. | osmišljavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmišljavah |
| 2. | osmišljavaše |
| 3. | osmišljavaše |
| množina | |
| 1. | osmišljavasmo |
| 2. | osmišljavaste |
| 3. | osmišljavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmišljavao sam |
| 2. | osmišljavao si |
| 3. | osmišljavao je |
| množina | |
| 1. | osmišljavali smo |
| 2. | osmišljavali ste |
| 3. | osmišljavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osmišljavao |
| 2. | bio si osmišljavao |
| 3. | bio je osmišljavao |
| množina | |
| 1. | bili smo osmišljavali |
| 2. | bili ste osmišljavali |
| 3. | bili su osmišljavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osmišljavaj |
| množina | |
| 1. | osmišljavajmo |
| 2. | osmišljavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osmišljavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osmišljavao, osmišljavala, osmišljavalo | |
| osmišljavali, osmišljavale, osmišljavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osmišljavan, osmišljavana, osmišljavano | |
| osmišljavani, osmišljavane, osmišljavana | |
Etimologija
✧ vidi òsmisliti
