báciti se
báciti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
baciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bacim |
2. | baciš |
3. | baci |
množina | |
1. | bacimo |
2. | bacite |
3. | bace |
futur | |
jednina | |
1. | bacit ću |
2. | bacit ćeš |
3. | bacit će |
množina | |
1. | bacit ćemo |
2. | bacit ćete |
3. | bacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | bacih |
2. | baci |
3. | baci |
množina | |
1. | bacismo |
2. | baciste |
3. | baciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | bacio sam |
2. | bacio si |
3. | bacio je |
množina | |
1. | bacili smo |
2. | bacili ste |
3. | bacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bacio |
2. | bio si bacio |
3. | bio je bacio |
množina | |
1. | bili smo bacili |
2. | bili ste bacili |
3. | bili su bacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | baci |
množina | |
1. | bacimo |
2. | bacite |
glagolski prilog prošli | |
bacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
bacio, bacila, bacilo | |
bacili, bacile, bacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
bačen, bačena, bačeno | |
bačeni, bačene, bačena |
1. | nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [baciti se na zemlju; baciti se na krevet] |
2. | a. određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [baciti se za loptom] b. voljnom radnjom s mjesta na visini prepustiti se padu, ob. sa samoubilačkim namjerama [baciti se (s prozora) izvršiti ili pokušati izvršiti samoubojstvo] c. prileći, leći radi kraćeg odmora ob. poslije ručka [Ja ću se malo baciti, a vi u miru čitajte] |
3. | (na koga, što) a. ustremiti se [lav se bacio na antilopu; baciti se komu oko vrata 1. snažno zagrliti koga 2. objesiti se o koga, stalno visiti na nekome]; jurnuti, napasti b. s velikim marom posvetiti se čemu [bacio se na posao]; koncentrirati se, prionuti, uložiti usmjerene napore c. biti nalik [Bacila se na babu, ista ona]; umetnuti se, uvrgnuti se |
4. | (u što) izložiti se, dovesti se u nepovoljno stanje [baciti se u trošak izložiti se velikom trošku; baciti se kamenom (na koga) osuditi, okriviti koga] |