ȉmperatīv
ȉmperatīv m
jednina | |
---|---|
N | imperativ |
G | imperativa |
D | imperativu |
A | imperativ |
V | imperative |
L | imperativu |
I | imperativom |
množina | |
N | imperativi |
G | imperativa |
D | imperativima |
A | imperative |
V | imperativi |
L | imperativima |
I | imperativima |
1. | gram. zapovjedni način glagola kojim se izriče zapovijed, poticanje, zabrana i sl. [uzmi: infinitiv uzeti] |
2. | razg. ono što se ne može otkloniti, ni izbjeći, neotklonjiv, neizbježan zahtjev, prijeka potreba, obveza [imati imperativ] |