hrȍptati
hrȍptati () nesvrš. 〈prez. hrȍpćēm, pril. sad. hrȍpćūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hroptati | |
prezent | |
jednina | |
1. | hropćem |
2. | hropćeš |
3. | hropće |
množina | |
1. | hropćemo |
2. | hropćete |
3. | hropću |
futur | |
jednina | |
1. | hroptat ću |
2. | hroptat ćeš |
3. | hroptat će |
množina | |
1. | hroptat ćemo |
2. | hroptat ćete |
3. | hroptat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hroptah |
2. | hroptaše |
3. | hroptaše |
množina | |
1. | hroptasmo |
2. | hroptaste |
3. | hroptahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hroptao sam |
2. | hroptao si |
3. | hroptao je |
množina | |
1. | hroptali smo |
2. | hroptali ste |
3. | hroptali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hroptao |
2. | bio si hroptao |
3. | bio je hroptao |
množina | |
1. | bili smo hroptali |
2. | bili ste hroptali |
3. | bili su hroptali |
imperativ | |
jednina | |
2. | hropći |
množina | |
1. | hropćimo |
2. | hropćite |
glagolski prilog sadašnji | |
hropćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
hroptao, hroptala, hroptalo | |
hroptali, hroptale, hroptala |