interpretírati
interpretírati (što) dv. 〈prez. interprètīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
interpretirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | interpretiram |
2. | interpretiraš |
3. | interpretira |
množina | |
1. | interpretiramo |
2. | interpretirate |
3. | interpretiraju |
futur | |
jednina | |
1. | interpretirat ću |
2. | interpretirat ćeš |
3. | interpretirat će |
množina | |
1. | interpretirat ćemo |
2. | interpretirat ćete |
3. | interpretirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | interpretirah |
2. | interpretiraše |
3. | interpretiraše |
množina | |
1. | interpretirasmo |
2. | interpretiraste |
3. | interpretirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | interpretirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | interpretirao sam |
2. | interpretirao si |
3. | interpretirao je |
množina | |
1. | interpretirali smo |
2. | interpretirali ste |
3. | interpretirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam interpretirao |
2. | bio si interpretirao |
3. | bio je interpretirao |
množina | |
1. | bili smo interpretirali |
2. | bili ste interpretirali |
3. | bili su interpretirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | interpretiraj |
množina | |
1. | interpretirajmo |
2. | interpretirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
interpretirajući | |
glagolski prilog prošli | |
interpretiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
interpretirao, interpretirala, interpretiralo | |
interpretirali, interpretirale, interpretirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
interpretiran, interpretirana, interpretirano | |
interpretirani, interpretirane, interpretirana |
1. | a. razjasniti/razjašnjavati značenje čega objašnjavanjem ili ponovnim iznošenjem činjenica; objasniti, objašnjavati b. prenijeti/prenositi [ako sam dobro interpretirao riječi našeg uglednog gosta, sporazum će biti uskoro potpisan] |
2. | prikazati/prikazivati što, igrati neku ulogu [interpretirati Hamleta]; predstaviti/predstavljati |
3. | inform. dekodirati i izvesti izjavu ili naredbu |