inhibírati
inhibírati (, što, se) dv. 〈prez. inhìbīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inhibirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inhibiram |
| 2. | inhibiraš |
| 3. | inhibira |
| množina | |
| 1. | inhibiramo |
| 2. | inhibirate |
| 3. | inhibiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inhibirat ću |
| 2. | inhibirat ćeš |
| 3. | inhibirat će |
| množina | |
| 1. | inhibirat ćemo |
| 2. | inhibirat ćete |
| 3. | inhibirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inhibirah |
| 2. | inhibiraše |
| 3. | inhibiraše |
| množina | |
| 1. | inhibirasmo |
| 2. | inhibiraste |
| 3. | inhibirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inhibirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inhibirao sam |
| 2. | inhibirao si |
| 3. | inhibirao je |
| množina | |
| 1. | inhibirali smo |
| 2. | inhibirali ste |
| 3. | inhibirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inhibirao |
| 2. | bio si inhibirao |
| 3. | bio je inhibirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inhibirali |
| 2. | bili ste inhibirali |
| 3. | bili su inhibirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inhibiraj |
| množina | |
| 1. | inhibirajmo |
| 2. | inhibirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inhibirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inhibiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inhibirao, inhibirala, inhibiralo | |
| inhibirali, inhibirale, inhibirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inhibiran, inhibirana, inhibirano | |
| inhibirani, inhibirane, inhibirana | |
Definicija
| 1. | spriječiti/sprečavati koga da ostvari svoje namjere; zadržati, uzdržati (se), onemogućiti da se što dogodi |
| 2. | onemogućiti/onemogućavati puno izražavanje čega; zatomiti, suspregnuti/susprezati |
| 3. | zabraniti, obustaviti |
Etimologija
✧ njem. inhibieren ← lat. inhibēre
