inovírati
inovírati (što) dv. 〈prez. inòvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inovirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inoviram |
| 2. | inoviraš |
| 3. | inovira |
| množina | |
| 1. | inoviramo |
| 2. | inovirate |
| 3. | inoviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inovirat ću |
| 2. | inovirat ćeš |
| 3. | inovirat će |
| množina | |
| 1. | inovirat ćemo |
| 2. | inovirat ćete |
| 3. | inovirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inovirah |
| 2. | inoviraše |
| 3. | inoviraše |
| množina | |
| 1. | inovirasmo |
| 2. | inoviraste |
| 3. | inovirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inovirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inovirao sam |
| 2. | inovirao si |
| 3. | inovirao je |
| množina | |
| 1. | inovirali smo |
| 2. | inovirali ste |
| 3. | inovirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inovirao |
| 2. | bio si inovirao |
| 3. | bio je inovirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inovirali |
| 2. | bili ste inovirali |
| 3. | bili su inovirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inoviraj |
| množina | |
| 1. | inovirajmo |
| 2. | inovirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inovirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inoviravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inovirao, inovirala, inoviralo | |
| inovirali, inovirale, inovirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inoviran, inovirana, inovirano | |
| inovirani, inovirane, inovirana | |
Definicija
uvesti/uvoditi ili izvesti/izvoditi inovaciju
Etimologija
✧ njem. innovieren ≃ lat. innovare
