intrigírati
intrigírati dv. 〈prez. intrìgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| intrigirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | intrigiram |
| 2. | intrigiraš |
| 3. | intrigira |
| množina | |
| 1. | intrigiramo |
| 2. | intrigirate |
| 3. | intrigiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | intrigirat ću |
| 2. | intrigirat ćeš |
| 3. | intrigirat će |
| množina | |
| 1. | intrigirat ćemo |
| 2. | intrigirat ćete |
| 3. | intrigirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | intrigirah |
| 2. | intrigiraše |
| 3. | intrigiraše |
| množina | |
| 1. | intrigirasmo |
| 2. | intrigiraste |
| 3. | intrigirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | intrigirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | intrigirao sam |
| 2. | intrigirao si |
| 3. | intrigirao je |
| množina | |
| 1. | intrigirali smo |
| 2. | intrigirali ste |
| 3. | intrigirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam intrigirao |
| 2. | bio si intrigirao |
| 3. | bio je intrigirao |
| množina | |
| 1. | bili smo intrigirali |
| 2. | bili ste intrigirali |
| 3. | bili su intrigirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | intrigiraj |
| množina | |
| 1. | intrigirajmo |
| 2. | intrigirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| intrigirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| intrigiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| intrigirao, intrigirala, intrigiralo | |
| intrigirali, intrigirale, intrigirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| intrigiran, intrigirana, intrigirano | |
| intrigirani, intrigirane, intrigirana | |
Definicija
| 1. | () (na)praviti spletke, smutnje; spletkariti |
| 2. | (koga) pobuditi/pobuđivati čije zanimanje, buditi interes [intrigira me taj film, posve je neobičan] |
Etimologija
✧ njem. intrigieren ≃ fr. intriguer ≃ tal. intrigare ← lat. intricare: zamrsiti
