iskrivljávati
iskrivljávati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. iskrìvljāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskrivljavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskrivljavam |
2. | iskrivljavaš |
3. | iskrivljava |
množina | |
1. | iskrivljavamo |
2. | iskrivljavate |
3. | iskrivljavaju |
futur | |
jednina | |
1. | iskrivljavat ću |
2. | iskrivljavat ćeš |
3. | iskrivljavat će |
množina | |
1. | iskrivljavat ćemo |
2. | iskrivljavat ćete |
3. | iskrivljavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | iskrivljavah |
2. | iskrivljavaše |
3. | iskrivljavaše |
množina | |
1. | iskrivljavasmo |
2. | iskrivljavaste |
3. | iskrivljavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskrivljavao sam |
2. | iskrivljavao si |
3. | iskrivljavao je |
množina | |
1. | iskrivljavali smo |
2. | iskrivljavali ste |
3. | iskrivljavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskrivljavao |
2. | bio si iskrivljavao |
3. | bio je iskrivljavao |
množina | |
1. | bili smo iskrivljavali |
2. | bili ste iskrivljavali |
3. | bili su iskrivljavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskrivljavaj |
množina | |
1. | iskrivljavajmo |
2. | iskrivljavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
iskrivljavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskrivljavao, iskrivljavala, iskrivljavalo | |
iskrivljavali, iskrivljavale, iskrivljavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskrivljavan, iskrivljavana, iskrivljavano | |
iskrivljavani, iskrivljavane, iskrivljavana |