ispitívati
ispitívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ispìtujēm, pril. sad. -tujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ispitivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ispitujem |
2. | ispituješ |
3. | ispituje |
množina | |
1. | ispitujemo |
2. | ispitujete |
3. | ispituju |
futur | |
jednina | |
1. | ispitivat ću |
2. | ispitivat ćeš |
3. | ispitivat će |
množina | |
1. | ispitivat ćemo |
2. | ispitivat ćete |
3. | ispitivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ispitivah |
2. | ispitivaše |
3. | ispitivaše |
množina | |
1. | ispitivasmo |
2. | ispitivaste |
3. | ispitivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ispitivao sam |
2. | ispitivao si |
3. | ispitivao je |
množina | |
1. | ispitivali smo |
2. | ispitivali ste |
3. | ispitivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ispitivao |
2. | bio si ispitivao |
3. | bio je ispitivao |
množina | |
1. | bili smo ispitivali |
2. | bili ste ispitivali |
3. | bili su ispitivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ispituj |
množina | |
1. | ispitujmo |
2. | ispitujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ispitujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ispitivao, ispitivala, ispitivalo | |
ispitivali, ispitivale, ispitivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ispitivan, ispitivana, ispitivano | |
ispitivani, ispitivane, ispitivana |