ìstūći
ìstūći (koga, što) svrš. 〈prez. istúčem, pril. pr. ìstūkāvši, prid. trp. istùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istučem |
| 2. | istučeš |
| 3. | istuče |
| množina | |
| 1. | istučemo |
| 2. | istučete |
| 3. | istuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istući ću |
| 2. | istući ćeš |
| 3. | istući će |
| množina | |
| 1. | istući ćemo |
| 2. | istući ćete |
| 3. | istući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istukoh |
| 2. | istuče |
| 3. | istuče |
| množina | |
| 1. | istukosmo |
| 2. | istukoste |
| 3. | istukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istukao sam |
| 2. | istukao si |
| 3. | istukao je |
| množina | |
| 1. | istukli smo |
| 2. | istukli ste |
| 3. | istukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istukao |
| 2. | bio si istukao |
| 3. | bio je istukao |
| množina | |
| 1. | bili smo istukli |
| 2. | bili ste istukli |
| 3. | bili su istukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istuci |
| množina | |
| 1. | istucimo |
| 2. | istucite |
| glagolski prilog prošli | |
| istukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istukao, istukla, istuklo | |
| istukli, istukle, istukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istučen, istučena, istučeno | |
| istučeni, istučene, istučena | |
Definicija
dati mnogo udaraca [istući dijete]; nalupati, stući
Etimologija
✧ is- + v. tući
