izùzēti
izùzēti (koga, što) svrš. 〈prez. ȉzuzmēm, pril. pr. -ēvši, imp. izùzmi, prid. trp. ȉzuzēt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izuzeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izuzmem |
2. | izuzmeš |
3. | izuzme |
množina | |
1. | izuzmemo |
2. | izuzmete |
3. | izuzmu |
futur | |
jednina | |
1. | izuzet ću |
2. | izuzet ćeš |
3. | izuzet će |
množina | |
1. | izuzet ćemo |
2. | izuzet ćete |
3. | izuzet će |
aorist | |
jednina | |
1. | izuzeh |
2. | izuze |
3. | izuze |
množina | |
1. | izuzesmo |
2. | izuzeste |
3. | izuzeše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izuzeo sam |
2. | izuzeo si |
3. | izuzeo je |
množina | |
1. | izuzeli smo |
2. | izuzeli ste |
3. | izuzeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izuzeo |
2. | bio si izuzeo |
3. | bio je izuzeo |
množina | |
1. | bili smo izuzeli |
2. | bili ste izuzeli |
3. | bili su izuzeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | izuzmi |
množina | |
1. | izuzmimo |
2. | izuzmite |
glagolski prilog prošli | |
izuzevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izuzeo, izuzela, izuzelo | |
izuzeli, izuzele, izuzela | |
glagolski pridjev pasivni | |
izuzet, izuzeta, izuzeto | |
izuzeti, izuzete, izuzeta |
1. | izolirati ili isključiti (osobu ili stvar) iz nekog prostora, prava i sl. |
2. | izdvojiti iz analiza, razmišljanja i sl. |