jàčati
jàčati nesvrš. 〈prez. jàčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jačati | |
prezent | |
jednina | |
1. | jačam |
2. | jačaš |
3. | jača |
množina | |
1. | jačamo |
2. | jačate |
3. | jačaju |
futur | |
jednina | |
1. | jačat ću |
2. | jačat ćeš |
3. | jačat će |
množina | |
1. | jačat ćemo |
2. | jačat ćete |
3. | jačat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jačah |
2. | jačaše |
3. | jačaše |
množina | |
1. | jačasmo |
2. | jačaste |
3. | jačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jačao sam |
2. | jačao si |
3. | jačao je |
množina | |
1. | jačali smo |
2. | jačali ste |
3. | jačali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jačao |
2. | bio si jačao |
3. | bio je jačao |
množina | |
1. | bili smo jačali |
2. | bili ste jačali |
3. | bili su jačali |
imperativ | |
jednina | |
2. | jačaj |
množina | |
1. | jačajmo |
2. | jačajte |
glagolski prilog sadašnji | |
jačajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
jačao, jačala, jačalo | |
jačali, jačale, jačala | |
glagolski pridjev pasivni | |
jačan, jačana, jačano | |
jačani, jačane, jačana |
1. | (koga, što) činiti jačim; jačiti |
2. | (se) a. postajati jači; jačiti se b. etnol. nadmetati se u snazi rvačkim zahvatima |