Hrvatski jezični portal

jȃvnī

jȃvnī prid.komp. jàvnijī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N javan
G javna
D javnu
A javna / javan
V javni
L javnu
I javnim
množina
N javni
G javnih
D javnim / javnima
A javne
V javni
L javnim / javnima
I javnim / javnima
 
srednji rod
jednina
N javno
G javna
D javnu
A javno
V javno
L javnu
I javnim
množina
N javna
G javnih
D javnim / javnima
A javna
V javna
L javnim / javnima
I javnim / javnima
 
ženski rod
jednina
N javna
G javne
D javnoj
A javnu
V javna
L javnoj
I javnom
množina
N javne
G javnih
D javnim / javnima
A javne
V javne
L javnim / javnima
I javnim / javnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N javni
G javnog / javnoga
D javnom / javnome / javnomu
A javnog / javni
V javni
L javnom / javnome / javnomu
I javnim
množina
N javni
G javnih
D javnim / javnima
A javne
V javni
L javnim / javnima
I javnim / javnima
 
srednji rod
jednina
N javno
G javnog / javnoga
D javnom / javnome / javnomu
A javno
V javno
L javnom / javnome / javnomu
I javnim
množina
N javna
G javnih
D javnim / javnima
A javna
V javna
L javnim / javnima
I javnim / javnima
 
ženski rod
jednina
N javna
G javne
D javnoj
A javnu
V javna
L javnoj
I javnom
množina
N javne
G javnih
D javnim / javnima
A javne
V javne
L javnim / javnima
I javnim / javnima
Definicija
1. koji je poznat, neskriven, opr. tajni
2. koji je svakome pristupačan, namijenjen svima [javno predavanje, opr. zatvoreno]
3. koji je opći, općinski, općenarodni (u smislu organizacije društva i odnosa građanina prema državi) [javni interesi; javni dug, opr. privatni]
Sintagma
javna osoba poznata osoba;
javna prodaja, v. dražba;
javna rasvjeta rasvjeta na gradskim ulicama;
javna sigurnost osnovna služba unutarnjih poslova kao grane državne uprave;
javna služba uslužna djelatnost namijenjena široj zajednici (opskrba strujom, vodom, plinom i sl.);
javna ženska razg. prostitutka;
javni bilježnik osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i sl.; notar;
javni radovi veliki radovi na izgradnji objekata koji imaju opće značenje u nekoj zemlji (izgradnja cesta, melioracije, regulacija rijekā itd.);
javno dobro imovinsko dobro, zemljišni posjed;
javno mišljenje (mnijenje) mišljenje javnosti, naroda, ob. kao čimbenik koji utječe na društveno ili političko djelovanje;
javno pravo pravn. grana prava koja određuje organizaciju države i njezinih organa (ustavno, upravno, procesno pravo);
javno tužiteljstvo, v. tužiteljstvo
Etimologija
✧ vidi jȃv