gȑlo
gȑlo sr 〈G mn gȓlā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | grlo |
| G | grla |
| D | grlu |
| A | grlo |
| V | grlo |
| L | grlu |
| I | grlom |
| množina | |
| N | grla |
| G | grla |
| D | grlima |
| A | grla |
| V | grla |
| L | grlima |
| I | grlima |
Definicija
| 1. | anat. ždrijelna duplja s gornjim dijelom grkljana i jednjakom |
| 2. | razg. prednja strana vrata |
| 3. | sport konj [dvogodo grlo; pobjedničko grlo] |
| 4. | suženje ili izlaz iz čega što se sužava [grlo žarulje] |
| 5. | tjesnac, sutjeska |
Sintagma
∆ usko grlo gužva, pretrpanost koja nastaje u radnom procesu, u radnom vremenu, u kretanju ljudi, robe i sl.
Frazeologija
⃟ do grla potpuno, sasvim;
došla voda do grla došao je u težak položaj, ne može dalje na isti način;
u grlu me steže osjećam nelagodu;
grlom u jagode (poći, krenuti) nepripremljeno, nespremno;
(biti kome) kost u grlu osjećati koga ili što kao veliku smetnju;
zabit ću ti zube u grlo prijetnja fizičkim obračunom;
zakopčan do grla vrlo zatvoren, nepovjerljiv, nerado se povjerava;
zasjelo mi u grlu prisjelo mi
došla voda do grla došao je u težak položaj, ne može dalje na isti način;
u grlu me steže osjećam nelagodu;
grlom u jagode (poći, krenuti) nepripremljeno, nespremno;
(biti kome) kost u grlu osjećati koga ili što kao veliku smetnju;
zabit ću ti zube u grlo prijetnja fizičkim obračunom;
zakopčan do grla vrlo zatvoren, nepovjerljiv, nerado se povjerava;
zasjelo mi u grlu prisjelo mi
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bjelògrlić (Osijek, Dalmacija), Grladínović, Grlánović, Gẕlāš (Rijeka), Gŕle, Gẕlīć (220, posvuda), Gȑlj (Primorje), Gẕljāč (Zagorje), Gẕljāk (Sesvete), Gŕljević (Dubrovnik), Gẕljušić (280, Vrgorac, J i sred. Dalmacija), Trògrlić (530, Omiš, J Dalmacija)
◊ mikrotop. (uglavnom za manje potoke i zdence): Dvògrlja, Gẕljāk, Gȑljevac, Zȁgṟljāk i sl.
◊ mikrotop. (uglavnom za manje potoke i zdence): Dvògrlja, Gẕljāk, Gȑljevac, Zȁgṟljāk i sl.
Etimologija
✧ prasl. *gъrdlo (rus. górlo, polj. gardło), lit. gurklys ? ≃ grč. bárathron: ponor
