grȉsti
grȉsti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. grízēm (se), pril. sad. grízūći (se), imp. grízi (se), prid. rad. grȉzao (se), prid. trp. grìzen, gl. im. grízēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gristi | |
prezent | |
jednina | |
1. | grizem |
2. | grizeš |
3. | grize |
množina | |
1. | grizemo |
2. | grizete |
3. | grizu |
futur | |
jednina | |
1. | grist ću |
2. | grist ćeš |
3. | grist će |
množina | |
1. | grist ćemo |
2. | grist ćete |
3. | grist će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | grizijah |
2. | grizijaše |
3. | grizijaše |
množina | |
1. | grizijasmo |
2. | grizijaste |
3. | grizijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | grizao sam |
2. | grizao si |
3. | grizao je |
množina | |
1. | grizli smo |
2. | grizli ste |
3. | grizli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grizao |
2. | bio si grizao |
3. | bio je grizao |
množina | |
1. | bili smo grizli |
2. | bili ste grizli |
3. | bili su grizli |
imperativ | |
jednina | |
2. | grizi |
množina | |
1. | grizimo |
2. | grizite |
glagolski prilog sadašnji | |
grizući | |
glagolski pridjev aktivni | |
grizao, grizla, grizlo | |
grizli, grizle, grizla | |
glagolski pridjev pasivni | |
grizen, grizena, grizeno | |
grizeni, grizene, grizena |
1. | sitniti hranu upotrebom vilica i zubi [gristi kruh] |
2. | zabadati zube u što |
3. | pren. razg. a. postojano se truditi oko čega, živo nastojati [grize na posao] b. biti zajedljiv [grize sve oko sebe]; napadati, ujedati |
4. | (se) a. izjedati se, biti nezadovoljan, nesretan zbog nečega [gristi u sebi] b. ujedati se međusobno |
5. | () hvatati se na mamac [riba grize] |