Hrvatski jezični portal

emitírati

emitírati (što) dv.prez. emìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. emìtīrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
emitirati
 
prezent
jednina
1. emitiram
2. emitiraš
3. emitira
množina
1. emitiramo
2. emitirate
3. emitiraju
 
futur
jednina
1. emitirat ću
2. emitirat ćeš
3. emitirat će
množina
1. emitirat ćemo
2. emitirat ćete
3. emitirat će
 
imperfekt
jednina
1. emitirah
2. emitiraše
3. emitiraše
množina
1. emitirasmo
2. emitiraste
3. emitirahu
 
aorist
jednina
1. emitirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. emitirao sam
2. emitirao si
3. emitirao je
množina
1. emitirali smo
2. emitirali ste
3. emitirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam emitirao
2. bio si emitirao
3. bio je emitirao
množina
1. bili smo emitirali
2. bili ste emitirali
3. bili su emitirali
 
imperativ
jednina
2. emitiraj
množina
1. emitirajmo
2. emitirajte
 
glagolski prilog sadašnji
emitirajući
 
glagolski prilog prošli
emitiravši
 
glagolski pridjev aktivni
emitirao, emitirala, emitiralo
emitirali, emitirale, emitirala
 
glagolski pridjev pasivni
emitiran, emitirana, emitirano
emitirani, emitirane, emitirana
Definicija
1. odaslati/odašiljati valove, svjetlosne i druge energije
2. (iz)voditi emisiju (1,3)
3. pren. prenositi/prenašati na druge ljude [emitirati pozitivnu energiju]; isijati/isijavati
Etimologija
lat. emittere ≃ emissio: emisija