Hrvatski jezični portal

enklìtika

enklìtika ž 〈D L -ici〉

Izvedeni oblici
jednina
N enklitika
G enklitike
D enklitici
A enklitiku
V enklitiko
L enklitici
I enklitikom
množina
N enklitike
G enklitika
D enklitikama
A enklitike
V enklitike
L enklitikama
I enklitikama
Definicija
gram. riječ bez svoga naglaska, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg. bȉosam]; naslonjenica, zanaglasnica, opr. proklitika
Etimologija
grč. egklitikós: koji se naslanja (égklisis: naslanjanje) ≃ en- + klínein: naginjati se