fàkīr
fàkīr m 〈G fakíra〉
jednina | |
---|---|
N | fakir |
G | fakira |
D | fakiru |
A | fakira |
V | fakiru |
L | fakiru |
I | fakirom |
množina | |
N | fakiri |
G | fakira |
D | fakirima |
A | fakire |
V | fakiri |
L | fakirima |
I | fakirima |
1. | a. indijski ili islamski asket koji na putu usavršavanja ovladava tijelom na način koji se protivi uobičajenom poznavanju prirodnih zakona i njihovu racionalnom tumačenju b. onaj koji pokazuje veliku sposobnost podnošenja boli i napora |
2. | onaj koji izvodi razne vještine na sajmovima u Indiji (kroti zmije i sl.) |
3. | isl. putujući monah; derviš |
4. | reg. siromah, čovjek bez ikakva imetka |