ámenovati
ámenovati (što) dv. 〈prez. ámenujēm, pril. sad. ámenujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
amenovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | amenujem |
2. | amenuješ |
3. | amenuje |
množina | |
1. | amenujemo |
2. | amenujete |
3. | amenuju |
futur | |
jednina | |
1. | amenovat ću |
2. | amenovat ćeš |
3. | amenovat će |
množina | |
1. | amenovat ćemo |
2. | amenovat ćete |
3. | amenovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | amenovah |
2. | amenovaše |
3. | amenovaše |
množina | |
1. | amenovasmo |
2. | amenovaste |
3. | amenovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | amenovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | amenovao sam |
2. | amenovao si |
3. | amenovao je |
množina | |
1. | amenovali smo |
2. | amenovali ste |
3. | amenovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam amenovao |
2. | bio si amenovao |
3. | bio je amenovao |
množina | |
1. | bili smo amenovali |
2. | bili ste amenovali |
3. | bili su amenovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | amenuj |
množina | |
1. | amenujmo |
2. | amenujte |
glagolski prilog sadašnji | |
amenujući | |
glagolski prilog prošli | |
amenovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
amenovao, amenovala, amenovalo | |
amenovali, amenovale, amenovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
amenovan, amenovana, amenovano | |
amenovani, amenovane, amenovana |