ámen
ámen (ámin pravosl.) uzv.
1. | rel. u kršćanskom i židovskom bogoslužju aklamacija puka u molitvi: zaista je tako!, uistinu je tako!, neka bude!, tako jest!, završetak mnogih molitava i obrednih tekstova |
2. | pren. potvrda, priznanje; gotovo!, svršeno! |