fèrmati
fèrmati (koga, što, se) dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
fermati | |
prezent | |
jednina | |
1. | fermam |
2. | fermaš |
3. | ferma |
množina | |
1. | fermamo |
2. | fermate |
3. | fermaju |
futur | |
jednina | |
1. | fermat ću |
2. | fermat ćeš |
3. | fermat će |
množina | |
1. | fermat ćemo |
2. | fermat ćete |
3. | fermat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | fermah |
2. | fermaše |
3. | fermaše |
množina | |
1. | fermasmo |
2. | fermaste |
3. | fermahu |
aorist | |
jednina | |
1. | fermah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | fermao sam |
2. | fermao si |
3. | fermao je |
množina | |
1. | fermali smo |
2. | fermali ste |
3. | fermali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam fermao |
2. | bio si fermao |
3. | bio je fermao |
množina | |
1. | bili smo fermali |
2. | bili ste fermali |
3. | bili su fermali |
imperativ | |
jednina | |
2. | fermaj |
množina | |
1. | fermajmo |
2. | fermajte |
glagolski prilog sadašnji | |
fermajući | |
glagolski prilog prošli | |
fermavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
fermao, fermala, fermalo | |
fermali, fermale, fermala |
1. | reg. a. zaustaviti/zaustavljati b. naznačiti/naznačivati stavom tijela gdje je divljač; markirati (o lovačkom psu) |
2. | žarg. poštivati, uvažiti/uvažavati koga, držati do koga ili do čega, uzeti/uzimati u obzir, obazirati se [ne ferma on to ne drži on do toga ništa; ne uvažava, ne cijeni] |
3. | a. ostaviti/ostavljati, olabaviti, pustiti/puštati [fermaj konop] b. u imp. kao naredba ob. u zn.: ostavi, pusti na miru, ne gnjavi [fermaj više s glupostima] |