Hrvatski jezični portal

fȏrma

fȏrma ž 〈G mn -ā/-ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N forma
G forme
D formi
A formu
V formo
L formi
I formom
množina
N forme
G forama / forma / formi
D formama
A forme
V forme
L formama
I formama
Definicija
1. vanjska strana, vanjština nekog predmeta; izgled, oblik
2. predmet koji služi za davanje oblika; kalup, model
3. a. procedura koja je ustanovljena običajima ili propisima b. način ophođenja, izražavanja i sl. [valja uvijek zadovoljiti formu]
4. sport trenutačna sprema natjecatelja, kondicija [biti u dobroj/lošoj formi]
5. razg. psihička i fizička kondicija [ispasti iz forme izgubiti volju, fizičku ili drugu spremu za što]; stanje
6. fil. nutarnji određujući i usavršavajući princip egzistencije bilo koje određene esencije [forma kao bit stvari i prva supstancija (Aristotel)]; figura, struktura
7. inform. ustroj ili izgled jedinice podataka (datoteke i sl.), teksta u tekst-procesoru i sl.
Sintagma
čista forma umjetničko djelo u kojem u potpunosti prevladava oblik
Frazeologija
forme radi tek da se udovolji potrebi ili običaju;
u pisanoj formi izložiti tako da se napiše;
u zakonskoj formi u obliku zakona
Etimologija
lat. ≃ formalis: koji se odnosi na formu ≃ formans: oblikovni ← formare: oblikovati