glorificírati
glorificírati (koga, što, se) dv. 〈prez. glorifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glorificirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glorificiram |
| 2. | glorificiraš |
| 3. | glorificira |
| množina | |
| 1. | glorificiramo |
| 2. | glorificirate |
| 3. | glorificiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glorificirat ću |
| 2. | glorificirat ćeš |
| 3. | glorificirat će |
| množina | |
| 1. | glorificirat ćemo |
| 2. | glorificirat ćete |
| 3. | glorificirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glorificirah |
| 2. | glorificiraše |
| 3. | glorificiraše |
| množina | |
| 1. | glorificirasmo |
| 2. | glorificiraste |
| 3. | glorificirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | glorificirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glorificirao sam |
| 2. | glorificirao si |
| 3. | glorificirao je |
| množina | |
| 1. | glorificirali smo |
| 2. | glorificirali ste |
| 3. | glorificirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glorificirao |
| 2. | bio si glorificirao |
| 3. | bio je glorificirao |
| množina | |
| 1. | bili smo glorificirali |
| 2. | bili ste glorificirali |
| 3. | bili su glorificirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glorificiraj |
| množina | |
| 1. | glorificirajmo |
| 2. | glorificirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glorificirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| glorificiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glorificirao, glorificirala, glorificiralo | |
| glorificirali, glorificirale, glorificirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| glorificiran, glorificirana, glorificirano | |
| glorificirani, glorificirane, glorificirana | |
Definicija
| 1. | dati/davati kome počasti putem bogoslužja; obožavati |
| 2. | a. (u)činiti koga slavnim slaveći njegove zasluge, vrsnost i sl. b. (po)hvaliti koga ili što; uzdići/uzdizati, veličati |
Etimologija
✧ lat. glorificare
