Hrvatski jezični portal

glagòljati

glagòljati () nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
glagoljati
 
prezent
jednina
1. glagoljam
2. glagoljaš
3. glagolja
množina
1. glagoljamo
2. glagoljate
3. glagoljaju
 
futur
jednina
1. glagoljat ću
2. glagoljat ćeš
3. glagoljat će
množina
1. glagoljat ćemo
2. glagoljat ćete
3. glagoljat će
 
imperfekt
jednina
1. glagoljah
2. glagoljaše
3. glagoljaše
množina
1. glagoljasmo
2. glagoljaste
3. glagoljahu
 
perfekt
jednina
1. glagoljao sam
2. glagoljao si
3. glagoljao je
množina
1. glagoljali smo
2. glagoljali ste
3. glagoljali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam glagoljao
2. bio si glagoljao
3. bio je glagoljao
množina
1. bili smo glagoljali
2. bili ste glagoljali
3. bili su glagoljali
 
imperativ
jednina
2. glagoljaj
množina
1. glagoljajmo
2. glagoljajte
 
glagolski prilog sadašnji
glagoljajući
 
glagolski pridjev aktivni
glagoljao, glagoljala, glagoljalo
glagoljali, glagoljale, glagoljala
Definicija
1. pov. služiti misu na staroslavenskom jeziku
2. (u šali) pričati, govoriti, divaniti (u smislu duže pričati, raspričati se); glagoljiti
Onomastika
pr.: Glàgolić (Velika Gorica)
Etimologija
prasl. *golgoljati (stsl. glagolati, rus. gologólit', češ. hlahol: riječ) ≃ v. glas