glȁditi
glȁditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, prid. trp. glȁđen, gl. im. -đēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gladiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gladim |
2. | gladiš |
3. | gladi |
množina | |
1. | gladimo |
2. | gladite |
3. | glade |
futur | |
jednina | |
1. | gladit ću |
2. | gladit ćeš |
3. | gladit će |
množina | |
1. | gladit ćemo |
2. | gladit ćete |
3. | gladit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | glađah |
2. | glađaše |
3. | glađaše |
množina | |
1. | glađasmo |
2. | glađaste |
3. | glađahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gladio sam |
2. | gladio si |
3. | gladio je |
množina | |
1. | gladili smo |
2. | gladili ste |
3. | gladili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gladio |
2. | bio si gladio |
3. | bio je gladio |
množina | |
1. | bili smo gladili |
2. | bili ste gladili |
3. | bili su gladili |
imperativ | |
jednina | |
2. | gladi |
množina | |
1. | gladimo |
2. | gladite |
glagolski prilog sadašnji | |
gladeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gladio, gladila, gladilo | |
gladili, gladile, gladila | |
glagolski pridjev pasivni | |
glađen, glađena, glađeno | |
glađeni, glađene, glađena |
1. | a. dlanom i prstima (ili za to prikladnim oruđem ili pomagalom) lagano prelaziti po površini čega, u želji da se provjeri glatkoća ili ona postigne b. nesvjesno prelaziti prstima ob. po bradi (npr. u manjoj neprilici, u traženju riječi u razgovoru i sl.) |
2. | laganim dodirom prelaziti rukom; milovati |
3. | činiti glatkim, usp. gladak (1) |
4. | pren. izravnavati međusobne račune, smirivati svađu, nesporazum itd. |