glàčati
glàčati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. glàčān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glačati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glačam |
| 2. | glačaš |
| 3. | glača |
| množina | |
| 1. | glačamo |
| 2. | glačate |
| 3. | glačaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glačat ću |
| 2. | glačat ćeš |
| 3. | glačat će |
| množina | |
| 1. | glačat ćemo |
| 2. | glačat ćete |
| 3. | glačat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glačah |
| 2. | glačaše |
| 3. | glačaše |
| množina | |
| 1. | glačasmo |
| 2. | glačaste |
| 3. | glačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glačao sam |
| 2. | glačao si |
| 3. | glačao je |
| množina | |
| 1. | glačali smo |
| 2. | glačali ste |
| 3. | glačali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glačao |
| 2. | bio si glačao |
| 3. | bio je glačao |
| množina | |
| 1. | bili smo glačali |
| 2. | bili ste glačali |
| 3. | bili su glačali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glačaj |
| množina | |
| 1. | glačajmo |
| 2. | glačajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glačajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glačao, glačala, glačalo | |
| glačali, glačale, glačala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| glačan, glačana, glačano | |
| glačani, glačane, glačana | |
Definicija
| 1. | a. činiti da pod pritiskom površina čega postane glatka, da se ukloni hrapavost b. činiti da površina čega postane sjajna; glancati, luštrati |
| 2. | ravnati tako da platno ili tkanina ostanu bez nabora; peglati, sumprešavati |
| 3. | pren. raditi na konačnom dotjerivanju čega [glačati rečenicu] |
