Hrvatski jezični portal

glẉh

glẉh prid.odr. -ī, komp. glȕšī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N gluh
G gluha
D gluhu
A gluha / gluh
V gluhi
L gluhu
I gluhim
množina
N gluhi
G gluhih
D gluhim / gluhima
A gluhe
V gluhi
L gluhim / gluhima
I gluhim / gluhima
 
srednji rod
jednina
N gluho
G gluha
D gluhu
A gluho
V gluho
L gluhu
I gluhim
množina
N gluha
G gluhih
D gluhim / gluhima
A gluha
V gluha
L gluhim / gluhima
I gluhim / gluhima
 
ženski rod
jednina
N gluha
G gluhe
D gluhoj
A gluhu
V gluha
L gluhoj
I gluhom
množina
N gluhe
G gluhih
D gluhim / gluhima
A gluhe
V gluhe
L gluhim / gluhima
I gluhim / gluhima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N gluhiji
G gluhijeg / gluhijega
D gluhijem / gluhijemu
A gluhijeg / gluhijega
V gluhiji
L gluhijem / gluhijemu
I gluhijim
množina
N gluhiji
G gluhijih
D gluhijim / gluhijima
A gluhije
V gluhiji
L gluhijim / gluhijima
I gluhijim / gluhijima
 
Komparativ/2
muški rod
jednina
N gluši
G glušeg / glušega
D glušem / glušemu
A glušeg / glušega
V gluši
L glušem / glušemu
I glušim
množina
N gluši
G gluših
D glušim / glušima
A gluše
V gluši
L glušim / glušima
I glušim / glušima
 
Komparativ
srednji rod
jednina
N gluhije
G gluhijeg / gluhijega
D gluhijem / gluhijemu
A gluhije
V gluhije
L gluhijem / gluhijemu
I gluhijim
množina
N gluhija
G gluhijih
D gluhijim / gluhijima
A gluhija
V gluhija
L gluhijim / gluhijima
I gluhijim / gluhijima
 
Komparativ/2
srednji rod
jednina
N gluše
G glušeg / glušega
D glušem / glušemu
A gluše
V gluše
L glušem / glušemu
I glušim
množina
N gluša
G gluših
D glušim / glušima
A gluša
V gluša
L glušim / glušima
I glušim / glušima
 
Komparativ
ženski rod
jednina
N gluhija
G gluhije
D gluhijoj
A gluhiju
V gluhija
L gluhijoj
I gluhijom
množina
N gluhija
G gluhijih
D gluhijim / gluhijima
A gluhije
V gluhije
L gluhijim / gluhijima
I gluhijim / gluhijima
 
Komparativ/2
ženski rod
jednina
N gluša
G gluše
D glušoj
A glušu
V gluša
L glušoj
I glušom
množina
N gluša
G gluših
D glušim / glušima
A gluše
V gluše
L glušim / glušima
I glušim / glušima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najgluhiji
G najgluhijeg / najgluhijega
D najgluhijem / najgluhijemu
A najgluhijeg / najgluhijega
V najgluhiji
L najgluhijem / najgluhijemu
I najgluhijim
množina
N najgluhiji
G najgluhijih
D najgluhijim / najgluhijima
A najgluhije
V najgluhiji
L najgluhijim / najgluhijima
I najgluhijim / najgluhijima
 
Superlativ/2
muški rod
jednina
N najgluši
G najglušeg / najglušega
D najglušem / najglušemu
A najglušeg / najglušega
V najgluši
L najglušem / najglušemu
I najglušim
množina
N najgluši
G najgluših
D najglušim / najglušima
A najgluše
V najgluši
L najglušim / najglušima
I najglušim / najglušima
 
Superlativ
srednji rod
jednina
N najgluhije
G najgluhijeg / najgluhijega
D najgluhijem / najgluhijemu
A najgluhije
V najgluhije
L najgluhijem / najgluhijemu
I najgluhijim
množina
N najgluhija
G najgluhijih
D najgluhijim / najgluhijima
A najgluhija
V najgluhija
L najgluhijim / najgluhijima
I najgluhijim / najgluhijima
 
Superlativ/2
srednji rod
jednina
N najgluše
G najglušeg / najglušega
D najglušem / najglušemu
A najgluše
V najgluše
L najglušem / najglušemu
I najglušim
množina
N najgluša
G najgluših
D najglušim / najglušima
A najgluša
V najgluša
L najglušim / najglušima
I najglušim / najglušima
 
Superlativ
ženski rod
jednina
N najgluhija
G najgluhije
D najgluhijoj
A najgluhiju
V najgluhija
L najgluhijoj
I najgluhijom
množina
N najgluhija
G najgluhijih
D najgluhijim / najgluhijima
A najgluhije
V najgluhije
L najgluhijim / najgluhijima
I najgluhijim / najgluhijima
 
Superlativ/2
ženski rod
jednina
N najgluša
G najgluše
D najglušoj
A najglušu
V najgluša
L najglušoj
I najglušom
množina
N najgluša
G najgluših
D najglušim / najglušima
A najgluše
V najgluše
L najglušim / najglušima
I najglušim / najglušima
Definicija
1. koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha
2. koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina [gluha tišina]; bezglasan
Sintagma
razgovor gluhih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor
Frazeologija
gluh i slijep kojemu ništa nije stalo, koji ni za što ne mari;
gluh kao top iron. potpuno gluh;
gluho doba noći duboka noć;
gluh na sve ne da si ništa dokazati, nedokaziv;
(čujem) nisam gluh (na riječi sugovornika kad on nepotrebno upozorava na nešto što je već čuveno, što se čulo ili što se čuje) [A: Ovaj ton na radiju užasno je nečist B: Čujem, nisam gluh];
praviti se gluh (na to) ne htjeti čuti, ne dati si ništa dokazati
Onomastika
pr. (nadimačka i zaštitnička): Glȕhačić, Gluháić (Dubrovnik), Glȕhāk (700, Zagorje), Gluháković (Vinkovci), Glùhan (Dubrovnik), Glùhek, Glúhić (Istra), Glùhinić (okolica Zagreba), Glúić (210, Zagora), Glújić (Primorje), Glúšac (340, Banovina, Bukovica), Glùščević, Glùščić (260, Samobor, Pokuplje), Glúšćević (Metković), Glúšević (Brač), Glȕšica (120, Donji Lapac), Glúšić (Labin), Glȕška, Gluváčević, Glùvāk (Slavonija), Gluváković (100, Vinkovci)
Etimologija
prasl. *gluxъ (rus. gluxój, polj. głuchy) ≃ lit. glusnus: pažljiv