gnjíljeti
gnjíljeti () nesvrš. 〈prez. gnjílīm, pril. sad. gnjílēći, gl. im. -ēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnjiljeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnjilim |
2. | gnjiliš |
3. | gnjili |
množina | |
1. | gnjilimo |
2. | gnjilite |
3. | gnjile |
futur | |
jednina | |
1. | gnjiljet ću |
2. | gnjiljet ćeš |
3. | gnjiljet će |
množina | |
1. | gnjiljet ćemo |
2. | gnjiljet ćete |
3. | gnjiljet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnjiljah |
2. | gnjiljaše |
3. | gnjiljaše |
množina | |
1. | gnjiljasmo |
2. | gnjiljaste |
3. | gnjiljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnjilio sam |
2. | gnjilio si |
3. | gnjilio je |
množina | |
1. | gnjiljeli smo |
2. | gnjiljeli ste |
3. | gnjiljeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnjilio |
2. | bio si gnjilio |
3. | bio je gnjilio |
množina | |
1. | bili smo gnjiljeli |
2. | bili ste gnjiljeli |
3. | bili su gnjiljeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnjili |
množina | |
1. | gnjilimo |
2. | gnjilite |
glagolski prilog sadašnji | |
gnjileći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnjilio, gnjiljela, gnjiljelo | |
gnjiljeli, gnjiljele, gnjiljela |