dotòčiti
dotòčiti (što, kome) svrš. 〈prez. dòtočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòtočen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dotočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dotočim |
| 2. | dotočiš |
| 3. | dotoči |
| množina | |
| 1. | dotočimo |
| 2. | dotočite |
| 3. | dotoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dotočit ću |
| 2. | dotočit ćeš |
| 3. | dotočit će |
| množina | |
| 1. | dotočit ćemo |
| 2. | dotočit ćete |
| 3. | dotočit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dotočih |
| 2. | dotoči |
| 3. | dotoči |
| množina | |
| 1. | dotočismo |
| 2. | dotočiste |
| 3. | dotočiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dotočio sam |
| 2. | dotočio si |
| 3. | dotočio je |
| množina | |
| 1. | dotočili smo |
| 2. | dotočili ste |
| 3. | dotočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dotočio |
| 2. | bio si dotočio |
| 3. | bio je dotočio |
| množina | |
| 1. | bili smo dotočili |
| 2. | bili ste dotočili |
| 3. | bili su dotočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dotoči |
| množina | |
| 1. | dotočimo |
| 2. | dotočite |
| glagolski prilog prošli | |
| dotočivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dotočio, dotočila, dotočilo | |
| dotočili, dotočile, dotočila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dotočen, dotočena, dotočeno | |
| dotočeni, dotočene, dotočena | |
Definicija
točenjem dodati tekućine koliko je potrebno
Etimologija
✧ do-1 + v. točiti1
