dòstajati
dòstajati (čega) nesvrš. 〈prez. -jēm, pril. sad. -jūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dostajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dostajem |
2. | dostaješ |
3. | dostaje |
množina | |
1. | dostajemo |
2. | dostajete |
3. | dostaju |
futur | |
jednina | |
1. | dostajat ću |
2. | dostajat ćeš |
3. | dostajat će |
množina | |
1. | dostajat ćemo |
2. | dostajat ćete |
3. | dostajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dostajah |
2. | dostajaše |
3. | dostajaše |
množina | |
1. | dostajasmo |
2. | dostajaste |
3. | dostajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dostajao sam |
2. | dostajao si |
3. | dostajao je |
množina | |
1. | dostajali smo |
2. | dostajali ste |
3. | dostajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dostajao |
2. | bio si dostajao |
3. | bio je dostajao |
množina | |
1. | bili smo dostajali |
2. | bili ste dostajali |
3. | bili su dostajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dostaj |
množina | |
1. | dostajmo |
2. | dostajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dostajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dostajao, dostajala, dostajalo | |
dostajali, dostajale, dostajala |