dẕhtati
dẕhtati (dẕhtjeti) nesvrš. 〈prez. dȑšćēm/dẕhtīm, imp. dẕšći/dẕhti, pril. sad. dȑšćūći/dẕhtēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| drhtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | drhtim |
| 2. | drhtiš |
| 3. | drhti |
| množina | |
| 1. | drhtimo |
| 2. | drhtite |
| 3. | drhte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | drhtjet ću |
| 2. | drhtjet ćeš |
| 3. | drhtjet će |
| množina | |
| 1. | drhtjet ćemo |
| 2. | drhtjet ćete |
| 3. | drhtjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dršćah |
| 2. | dršćaše |
| 3. | dršćaše |
| množina | |
| 1. | dršćasmo |
| 2. | dršćaste |
| 3. | dršćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | drhtio sam |
| 2. | drhtio si |
| 3. | drhtio je |
| množina | |
| 1. | drhtjeli smo |
| 2. | drhtjeli ste |
| 3. | drhtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam drhtio |
| 2. | bio si drhtio |
| 3. | bio je drhtio |
| množina | |
| 1. | bili smo drhtjeli |
| 2. | bili ste drhtjeli |
| 3. | bili su drhtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | drhti |
| množina | |
| 1. | drhtimo |
| 2. | drhtite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| drhteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| drhtio, drhtjela, drhtjelo | |
| drhtjeli, drhtjele, drhtjela | |
Definicija
| 1. | () lagano se tresti od hladnoće, od uzbuđenja [sav drhtim a. (od hladnoće, groznice) b. pren. (od znatiželje, nestrpljivosti itd.) vrlo sam znatiželjan, nestrpljiv, jedva čekam]; treperiti (o lišću) |
| 2. | () pren. a. bojati se; trtariti b. (nad kim, nad čim) pretjerano se brinuti, strepiti za koga [drhtati nad kim] |
Etimologija
✧ prasl. *drъgati (slov. drgáti, polj. drgać) ≃ lit. drugys: groznica
