Hrvatski jezični portal

1.	ukupnost odnosa ljudi u organiziranoj zajednici (s javnom i državnom vlašću, proizvodnjom, kulturom i civilizacijom)
2.	ideol. fil. pov. tip organizacije ljudske zajednice [feudalno društvo; građansko društvo]
3.	udruženje onih koje povezuju djelatnosti, interesi, ukusi itd. [dioničko društvo; sportsko društvo]
4.	sastanak osoba koje se okupljaju neformalno po srodnostima [svakodnevno društvo]

∆ društvo s ograničenom odgovornošću (krat. d.o.o.) trg. ekon. oblik društva u kojem se temeljni kapital formira na osnovi temeljnih uloga pojedinih pravnih ili fizičkih osoba,;
na rubu društva sociol. podrazumijeva najniži socijalni status, status društvenog marginalca;
stupovi društva ljudi, snage ili ustanove na kojima društvo počiva, bitni za postojanje i napredak društva

⃟ činiti (praviti) društvo (komu) pridružiti se komu s namjerom da mu bude ugodnije, da ne bude sam ili da se ne osjeća sam (pri jelu, u šetnji, na putovanju itd.);
i pop (fratar, kaluđer) se u društvu oženio za volju društva učinit ćemo i ono što inače ne činimo (popiti kakvo piće i sl.)

✧ v. drug