cijépati
cijépati (što, se) nesvrš. 〈prez. cijȇpām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cijepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cijepam |
2. | cijepaš |
3. | cijepa |
množina | |
1. | cijepamo |
2. | cijepate |
3. | cijepaju |
futur | |
jednina | |
1. | cijepat ću |
2. | cijepat ćeš |
3. | cijepat će |
množina | |
1. | cijepat ćemo |
2. | cijepat ćete |
3. | cijepat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cijepah |
2. | cijepaše |
3. | cijepaše |
množina | |
1. | cijepasmo |
2. | cijepaste |
3. | cijepahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cijepao sam |
2. | cijepao si |
3. | cijepao je |
množina | |
1. | cijepali smo |
2. | cijepali ste |
3. | cijepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cijepao |
2. | bio si cijepao |
3. | bio je cijepao |
množina | |
1. | bili smo cijepali |
2. | bili ste cijepali |
3. | bili su cijepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cijepaj |
množina | |
1. | cijepajmo |
2. | cijepajte |
glagolski prilog sadašnji | |
cijepajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cijepao, cijepala, cijepalo | |
cijepali, cijepale, cijepala | |
glagolski pridjev pasivni | |
cijepan, cijepana, cijepano | |
cijepani, cijepane, cijepana |
1. | udarcima čega oštroga (sjekire) rastavljati po dužini odozgo nadolje [cijepati drva] |
2. | razdvajati po dužini deranjem, trganjem [cijepati papir] |
3. | (se) a. dijeliti se cijepanjem b. imati svojstvo da se lako dijeli po dužini ili odozgo dolje (npr. plod marelice); kalati se c. dijeliti se u dva ili više dijelova do potpunog raskida (o političkim strankama, frakcijama itd.) |
4. | (se) sport žarg. udarati protivnika po nogama (u nogometu) |