Hrvatski jezični portal

1.	vrijednost čega (rada, robe itd.) izražena u novcu [sniženje/snižavanje, povišenje/povisivanje cijena; cijena knjige; odrediti cijenu knjizi]
2.	pren. podrazumijevana ili riječju opisana vrijednost čega, žrtva koja se morala podnijeti i sl. [cijena slave; cijena uspjeha; cijena pobjede]

∆ Batina cijena žarg. cijena kakva se po tradiciji određivala za proizvode tvornice obuće »Bata«, jedna jedinica manje od okruglog broja (99 dinara, a ne 100);
cijena koštanja ekon. pol. dio vrijednosti robe koji predstavlja cijenu utrošenih sredstava za proizvodnju i cijenu radne snage;
cijena (automobila) na cesti trg. ukupna cijena automobila (uključuje porez, carinu, registraciju i druge pristojbe) koju valja platiti da bi ga se moglo voziti bez ograničenja;
cijena na malo trg. cijena u maloprodaji;
cijena na veliko trg. cijena u veleprodaji, odn. cijena robe namijenjene daljnjoj prodaji;
divljanje cijena nekontroliran porast cijena, ob. u doba inflacije;
niske/visoke cijene male/velike količine novca potrebne da se što kupi i sl.;
popularne cijene cijene određene tako da budu pristupačne (npr. kazališnih ulaznica itd.), za vrijeme raznih rasprodaja i sl., opr. ekskluzivne cijene;
pristupačna cijena cijena koja nije izražena u velikoj količini novca koja se za što traži, opr. nepristupačna cijena (onda kad sebi to tko ne može priuštiti);
vezane cijene trg. cijene određene posebnim propisom bez prava podizanja ili spuštanja (kao zaštita kupca od inflacije itd.)

⃟ biti na cijeni biti cijenjen, priznat;
doći do cijene postati cijenjen;
nemati cijenu biti izuzetno vrijedan;
ni po cijenu života nikako, makar platio životom;
ni po koju cijenu (neću) nipošto, nikako;
oboriti/obarati cijenu (komu) konkurencijom, ucjenom, zlorabljenjem njegova teškog položaja i sl. prisiliti da proda jeftinije nego što želi (često se podrazumijevaju razne radnje na rubu zakona ili poštenog odnosa);
znati (svoju) cijenu

✧ prasl. i stsl. cěna (rus. cená, polj. cena) ← ie. *k^woyneh₂ (lit. kaina, grč. poinḗ: kazna)