cȉknuti1
cȉknuti1 () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. cȉkni, prid. rad. cȉknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ciknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ciknem |
| 2. | cikneš |
| 3. | cikne |
| množina | |
| 1. | ciknemo |
| 2. | ciknete |
| 3. | ciknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ciknut ću |
| 2. | ciknut ćeš |
| 3. | ciknut će |
| množina | |
| 1. | ciknut ćemo |
| 2. | ciknut ćete |
| 3. | ciknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ciknuh |
| 2. | ciknu |
| 3. | ciknu |
| množina | |
| 1. | ciknusmo |
| 2. | ciknuste |
| 3. | ciknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ciknuo sam |
| 2. | ciknuo si |
| 3. | ciknuo je |
| množina | |
| 1. | ciknuli smo |
| 2. | ciknuli ste |
| 3. | ciknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ciknuo |
| 2. | bio si ciknuo |
| 3. | bio je ciknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo ciknuli |
| 2. | bili ste ciknuli |
| 3. | bili su ciknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cikni |
| množina | |
| 1. | ciknimo |
| 2. | ciknite |
| glagolski prilog prošli | |
| ciknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ciknuo, ciknula, ciknulo | |
| ciknuli, ciknule, ciknula | |
Definicija
| 1. | proizvesti glas koji se dočarava kao oglašavanje ptića ili miša |
| 2. | vrisnuti u kakvoj jakoj emociji (naglu uzbuđenju, radosti, bojnom oduševljenju) |
Etimologija
✧ vidi cȉjū
