čerùpati
čerùpati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čerupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čerupam |
2. | čerupaš |
3. | čerupa |
množina | |
1. | čerupamo |
2. | čerupate |
3. | čerupaju |
futur | |
jednina | |
1. | čerupat ću |
2. | čerupat ćeš |
3. | čerupat će |
množina | |
1. | čerupat ćemo |
2. | čerupat ćete |
3. | čerupat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čerupah |
2. | čerupaše |
3. | čerupaše |
množina | |
1. | čerupasmo |
2. | čerupaste |
3. | čerupahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | čerupao sam |
2. | čerupao si |
3. | čerupao je |
množina | |
1. | čerupali smo |
2. | čerupali ste |
3. | čerupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čerupao |
2. | bio si čerupao |
3. | bio je čerupao |
množina | |
1. | bili smo čerupali |
2. | bili ste čerupali |
3. | bili su čerupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čerupaj |
množina | |
1. | čerupajmo |
2. | čerupajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čerupajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
čerupao, čerupala, čerupalo | |
čerupali, čerupale, čerupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
čerupan, čerupana, čerupano | |
čerupani, čerupane, čerupana |
1. | (što) čupati perje; čehati, čepurati, čepušati, čihati |
2. | (koga) materijalno iskoristiti, oštetiti koga |
3. | (koga) pren. žarg. izvrgavati kritici, pronalaziti razne nedostatke komu |