Hrvatski jezični portal

čȁčkati

čȁčkati (, što) nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
čačkati
 
prezent
jednina
1. čačkam
2. čačkaš
3. čačka
množina
1. čačkamo
2. čačkate
3. čačkaju
 
futur
jednina
1. čačkat ću
2. čačkat ćeš
3. čačkat će
množina
1. čačkat ćemo
2. čačkat ćete
3. čačkat će
 
imperfekt
jednina
1. čačkah
2. čačkaše
3. čačkaše
množina
1. čačkasmo
2. čačkaste
3. čačkahu
 
perfekt
jednina
1. čačkao sam
2. čačkao si
3. čačkao je
množina
1. čačkali smo
2. čačkali ste
3. čačkali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam čačkao
2. bio si čačkao
3. bio je čačkao
množina
1. bili smo čačkali
2. bili ste čačkali
3. bili su čačkali
 
imperativ
jednina
2. čačkaj
množina
1. čačkajmo
2. čačkajte
 
glagolski prilog sadašnji
čačkajući
 
glagolski pridjev aktivni
čačkao, čačkala, čačkalo
čačkali, čačkale, čačkala
 
glagolski pridjev pasivni
čačkan, čačkana, čačkano
čačkani, čačkane, čačkana
Definicija
1. čačkalicom ili čim sličnim vaditi ili izvlačiti što (ob. što malo)
2. (po čemu) pren. žarg. istraživati sa željom da se nađe nešto što se skriva ili o čemu se sluti [čačkati nos, podr. dirati prstom nosnice iznutra]
Etimologija
✧ ≃ prasl. *čьkati: bosti, udarati, v. čačak